utorak, 03.01.2012.
PUT PUTUJEM - Amsterdam, VISE od GRADA
Zagreb vs. Amsterdam
Danas sam bila ovdje, oko sebe gledala uznemirene zagrebačke ulice, u daljini Medvednicu kako se gordo uzdiže iznad Zagreba i rijeku Savu što mirno teče svojim koritom. Sutra sam već bila oko 1400 km udaljena od Zagreba i Hrvatske, u udaljenoj, šarolikoj, cvjetnoj i ravnoj Nizozemskoj, gradu Amsterdamu. Dok su plutajući oblaci putovali, putovala sam i ja sa njima i sve brže i brže uranjala u nepoznato. Tako sam uronila iz osunčanog neba u sivi i oblačni Amsterdam. Oni udaljeni kanali i zelena površina koje sam promatrala u zraku, postali su bliži i sve jasniji. Sva ta voda i kanali iz zraka se stapaju i kao da se ljube, dodiruju jedno drugo.
Raskos u zracnoj luci
Sletjevši već na prvi pogled vidjela sam veličinu njihove zračne luke - Schiphol koju uvrstavaju medju najljepse svjetske zracne luke te iz koje mozete letjeti u cak 313 svjetskih destinacija. Naš sam "Pleso" prošla u par koraka, a ondje sam se morala dobro rasplesati i velikim koracima koračati da bih došla sa jednog kraja na drugi. Gdje god da se okrenem, obasjavale su me svjetlucave lampice sa raskosno ukrasenih borova koji su bili postavljeni na svakom koraku. Ususret Bozicu su cak i organizirali orkestar ciji su zvuci odzvanjali glavnim holom i privlacili znatizeljne turiste i putnike da se zaustave i osjete ugodjaj nadolazecih blagdana.
Bozicno ruho Amsterdama
Ovaj grad me jednostavno nije mogao ostaviti ravnodusnom, a ne bi niti vas. Za nepopravljivog romanticara kao sto sam i sama svaki kanal prica svoju pricu, a takvih je prica zasigurno puno. Da biste osjetili njihovu car, trebate se prosetati, ali i provozati brodovima koji plove i po danu i po noci i grad u vasim ocima tada dobiva jos ljepsu, puniju dimenziju.
Trg Rembrandtplein
Da biste dosli do samog centra, tu je tramvaj ili metroo koji glasi za jedan od najmodernijih u Europi, no tamo sam od jednog prijevoznog sredstva umalo izgubila glavu i to nekoliko puta. To je bicikl! Toliko bicikla i ljudi kako "ficaju" (fietsen na nizozemskom znaci biciklizirati, odatle ta rijec) nisam vidjela nigdje. Mladi i stari, zene i muskarci, djeca i poslovni ljudi u odijelima koje ne smeta niti vjetar niti kisa da bi stigli do zeljenog odredista. Samo ficaju! Ruka im je kao zmigavac: ako zele skrenuti samo podignu ruku u pravcu gdje idu i cijeli promet je tako reguliran, a postoje cak i semafori koji se pale samo za bicikliste. Naravno, u tu ulogu sam se kasnije i sama uzivila i biciklizirala nekoliko puta kako sam tu provela malo dulji period.
Kao i svi veliki europski gradovi, Amsterdam ima nekoliko gradskih trgova kao sto je Dam, Rembrandtplein, Museumplein ili Leidseplein gdje dolaze najvise mladih ljudi zeljnih zabave jer se na tome trgu moze naci mnostvo barova i klubova.
Sada, u vrijeme blagdana posebnu car gradu daju lampice, bozicni i novogodisnji ukrasi.
Luksuzna robna kuca kao sto je De Bijenkorf svjetlucala je na trgu Dam i mamila kupce da udju i potrose povecu sumu novca u buticima kao sto su Fendi, Bjorn Borg, Burberry, Louis Vuiton i mnogi drugi. Osim toga, nije tesko niti "zalutati"' u jednu od od poznatih shopping ulica Leidsestraat, Kalverstraat i Nieuwendijk gdje se isto moze naci svega i svacega, a sve se one nalaze u neposrednoj blizini jedna druge.
Trg De Dam
Ispred Rembrandtovog muzeja, Kuce Anne Frank ili Muzeja Vag Gogh ili poznatog Muzeja vostanih figura, Madame Tussaud nezaobilazni su dugacki redovi gdje turisti cekaju svoj red kako bi ih razgledali i upoznali mirniju stranu ovog nemirnoga grada.
Flowermarket ime je trznice gdje sam vidjela na tisuce sjemenja i raznolikog cvijeca sto me opet podsjetilo koliko je ova zemlja poznata po tome, a zasigurno njihovo cvijece raste i po nasim vrtovima i naveliko se uvozi u druge svjetske zemlje.
Bloemenmarkt, trznica cvijeca
Plati pa si "'moj"
Kao i svaki znatizeljni turist, morala sam zaviriti u tzv Crvenu zonu ili Red Light District. Crvena je zbog crvenog svijetla i lampica koje svijetle na ulazima u svaki izlog iza kojeg su se smjeskale naperlitane djevojke kojima je glavna profesija seksualna usluga svima koji su spremni platiti minimalno 50 eura za 20 minuta uzitka koje one nude. Na licima sam mogla procitati kako neke djevojke nisu sretne i pocela sam se pitati kako su uopce dospijele na takvo mjesto s obzirom da su neke od njih sigurno zrtve prostitucije i nekih makroa koji su ih dovukli iz svih dijelova svijeta. Iz tih razloga, na granici u zracnoj luci, kontrole su jako stroge i svaka sumnja se provjerava i to nekoliko puta, a pogotovo se provjeravaju djevojke kako bi bar pokusali stati na kraj takvome lancu kriminala. Osim toga, u ulici jasu policajci na konjima koji uvode red po amsterdamskim ulicama, a posebno ulicama te cetvrti gdje su cesti kako bi pruzili dodatnu sigurnost.
Miris trave me pratio gdje god sam skrenula i pomalo me smetala takva slobodna konzumacija, dok drugima ovdje to ne predstavlja nikakav problem. 
Stovise, uzivaju u opojnosti njenog mirisa i neki kazu ljekovitim svojstvima koje ona ima te slobodno ulaze u neke od trgovina gdje se prodaju ludi kolacici, gljive ludare svih vrsta i ostale "easy drugs"' koje imaju halucinogena djelovanja i koji te bacaju u nekakav trans. Na kraju krajeva, svatko ce odabrati ono sto ga najvise privlaci i sto voli.
Osim prekrasnih kanala i mostica koji vode sa jedne strane preko druge, posebno su me se dojmile specificne nizozemske kuce i vile. Bilo je zanimljivo vidjeti da su neke od njih u samome centru grada pomalo nakrivljene zbog velike kolicine vode koja okruzuje grad. Svaka kuca me podsjetila na kucicu nalik na onu od lego kockica ili na kakvu Barbie kucu. Veliki prozori kroz koji se vidi dnevni boravak i okicena svjetleca drvca, ovdje nije nista neobicno. Prolazim i gledam u tudje kuce, promatram poneku obitelj kako sjedi i gleda televizor, cita novine i odmara se. Rijetko koja kuca ima kakav zastor ili zavjesu i svi kao da uzivaju da svoju intimu i privatnost dijele sa svojim susjedima ili slucajnim prolaznicima medju kojima sam bila i ja. Sa druge strane, da te vide susjedi ili vlasnici kuce kako se motas oko necijeg posjeda, slobodni su pozvati policiju kako bi sprijecili mogucu kradju ili provalu njihovih domova. Sve izgleda tako transparentno i lako dostupno, a opet tako zasticeno i cuvano. Sve u svemu, sve to cini Amsterdam i ovu zemlju drugacijom od drugih.
Straat van de zeven bruggetjes (Ulica sedam mostica)
Apeldoorn, kraljicino malo selo
Osim Amsterdama, imala sam prilike posjetiti i Apeldoorn, grad koji je 90 - tak kilometara udaljen od glavnog grada u provinciji Gelderland (Nizozemska ima ukupno 12 provincija).U njemu se nalazi i jedna od najmodernijih opcina u Europi.
Opcina Apeldoorn (Stadhuis)
Zanimljivo je da ima status sela, a ne grada zbog izricite kraljicine volje koja ga ne zeli proglasiti gradom (iako je 7. grad po velicini sa vise od 155 000 stanovnika) jer je u njemu rodjena. Kraljica Beatrix nasljedila je tron od njezine majke Juliane 1980 - ih godina. U gradu je njezina palaca i velika suma i park u kojoj se ulaz naplacuje te turisti redovite dolaze u popodnevne setnje tom rezidencijom. Grad je 2009. bio u sredistu pozornosti kada je jedan covjek pokusao izvrsiti napad na kraljevsku obitelj uoci nacionalnog blagdana Queens day kada je u njegovom naletu aubomobilom poginulo osmero ljudi te je u tome naletu i ostecen spomenik poznat kao "De Naald" (Igla) kojega su gradjani Apeldoorna 1901. posvetili kraljici Wilhelmini i princu Hendriku.
I u ulicama ovoga grada, opet sam znatizeljno u prolazu promatrala tudje kuce. Zanimljive su i one tipicne, bogataske kuce sa slamnatim krovom cija se vrijednost procjenjuje na jako velike sume novca iako su ljudi svjesni cinjenice da je dovoljno samo malo nepaznje i vatre da kuca samo izgori i ode u zrak.
Hoofdstraat, glavna shopping ulica u Apeldoornu
Ljepota putovanja
Puno toga bih mogla jos reci o ovoj zemlji cvijeca i vjetrenjaca, no sigurno se u svakom od nas krije pustolov koji bi mozda nakon ove moje price pozelio doci vidjeti Nizozemsku pa mi i sam mozda reci neki novi i zanimljivi detalj. Upoznavanje grada, zemlje, nove kulture, obicaja cini putovanje jos bogatijim i ljepsim. Prema tome, dodjite u Nizozemsku i dozivite je na svoj, jedinstveni nacin jer "svijet je knjiga, a oni koji ne putuju citaju samo jednu stranicu".
- 13:20 -
ponedjeljak, 19.12.2011.
Prvi festival etike
U petak, 16. prosinca u Varsavskoj ulici unutar kina Europa odrzan je po prvi puta festival etike. Organizatori su dobili ideju da ga odrze i u nasoj metropoli po uzoru na druge europske gradove i zemlje koje organiziraju slicne festivale. Svi zainteresirani mogli su doci i pogledati kako se protiv diskriminacije i nejednakosti bore razlicite grupe i organizacije kao sto je nevladina organizacija Kontra ili Iskorak koja se zalaze za prava lezbijki, biseksualaca i transvestita, Drustvo za zastitu prava zivotinja "Noa"', Udruzenje Zagreb Pride , "'Dnevni centar za beskucnike"', obrt Sapunoteka koji svoje proizvode ne testira na zivotinjama i mnogi drugi.
Projekti za sudjelovanje drugih
Projekti '"Uzmi ili ostavi" ili "Hrana, a ne oruzje" pozivali su posjetioce i sve zainteresirane na vlastito ukljucivanje u akcije kojima mogu pomoci drugima ili zadovoljiti vlastite potrebe; Imate odjecu koju ne nosite? Nemate novca za kupovinu kojekakvih stvari ili se samo zelite rijesiti istoga kako bi olaksali i pomogli drugome kome bi to mozda puno znacilo? Posjetioci koji su razmisljali na takav nacin mogli su doci, svoje stvari ubaciti u velika kolica ili zamijeniti svoju robu sa necijom drugom jer "ono sto tebi ne treba sigurno treba nekom drugom i obrnuto".to".'>
Osim toga, na samom ulazu u kino Europa organizatori projekta "Hrana, a ne oruzje" prolaznike i posjetioce su nudili besplatnim ruckom. Na takav nacin zeljeli su doprinjeti borbi protiv gladi i siromastva, dva problema sa kojima je suocena mnoga sirotinja, djeca i ljudi diljem svijeta. Osvjestiti ljude i usmjeriti ih na prave vrijednosti, utjecati na to da ljudi pocnu cijeniti ljudski zivot vise nego materijalno bogatstvo i pozivanje na samostalnu reciklazu hrane, zeljeli su postici dijeljenjem veganske hrane koja istovremeno nije dobivena od krvolocnog ubijanja i iskoristavanja zivotinja. Upravo je to tuga danasnjeg svijeta; dok se jedni razbacuju, drugi svoje tijelo isrcpljuju jer nemaju "goriva" za vlasititi organizam.
Pomogni beskucnicima, kupi njihov casopis
Posebno drago bilo mi je vidjeti kako su se beskucnici pretvorili u novinare te sa franjevackim svjetovnim redom sa Trsata pokrenuli vlastiti casopis "Ulicne svjetiljke". Na taj su nam nacin pokazali kako nisu lijeni i da i oni zele, mogu i hoce te da ih se ne gleda kao gradjane treceg reda, podcjenjujuci njihove talente i umijeca koji svatko od njih zasigurno posjeduje. Vec prolazeci Ilicom mogla sam vidjeti te iste beskucnike kako se trude i zarko zele da netko prepozna njihov trud i kupi casopis kojega su oni ispisali. Taj isti casopis, prodavao se u sklopu festivala etike po cijeni od 8 kn. Zanimljivo je da od svakog kupljenog casopisa, beskucniku koji ga proda zaradi 4 kn pa ako ste dobra srca i zelite pomoci, svoju humanost mozete pretvoriti u dijelo i zaustaviti se kod nekog starca i kupiti casopis, pokloniti mu jedan osmijeh i osvijetliti mu dan kao sto ulicna svijetiljka osvijetli mracnu ulicu/ Osim casopisa, u prostorijama kina Europe mogli su se kupiti rukotvorine beskucnika, bozicni ukrasi i razni kreativni uradci.
Nisu svi isti, ali trebaju biti
Kako biti objektivan, pisati o necemu sto ti je apsolutno neprihvatljivo i nenormalno, kako gledati to isto, a ne osjetiti odbojnost? Ta pitanja bila su mi u glavi kada sam vidjela mnoge brosure, letke lezbijske grupe Iskorak i Kontra. Na kraju sam zakljucila da je to svacije pravo i da nije lose da i oni zele biti ravnopravni sa drugima, a ne izolirani, odbaceni, zlostavljani i diskriminirani od drugih drustvenih grupa. Uostalom, tko sam ja da im sudim?
Sa druge strane, smatrati da je jedna zivotinja bolja od druge jest specizam - diskriminacija na osnovi vrste. Velikim slovima "STOP SPECIZMU" porucili su nam borci za zivotinjska prava i inicirali prestanak iskoristavanja zivotinja na bilo kojim osnovama. "Koga volite, a koga jedete?" Koliko god to mozda njima zvucalo okrutno, jedem meso kao i velika vecina i tesko da ce se netko samo tako predomisliti i preko noci postati vegeterijanac ili vegan. Uostalom, kao sto su nam za organizam potrebna biljna vlakna, voce i povrce, tako nam je i potrebno meso. Na kraju krajeva, na svakome je da odluci i postuje odluku drugoga!
Druge godine opet
Kao sto svaki festival zazivi ispocetka, tako ce i prvi festival etike iduce godine biti drugi i sa jednakim entuzijazmom i zeljom boriti se za prava svega zivoga. Svima nam ostaje da ako nista drugo barem razmislimo o poruci koju su nam organizatori porucili: "Bolji svijet je moguc ako postoji jednakost za sve!"
- 10:43 -
subota, 10.12.2011.
Promocija spota "Sretan Božić"
Importane centar
U petak, 9. 12. u Importane centru odzvanjala je pjesma "Sretan Božić" koju su prolaznici i okupljeni mogli čuti, a i vidjeti u sklopu njene projekcije i premijere.
'>
Najava projekcije i 4 dame
Baloni, šampanjac, torta
4 dame iliti 4 ladies koje su otpjevale pjesmu bile su Maja Vučić, Ivana Radovniković, Branka Delić i Ivana Kindl. Dame su uživale u medijskoj pozornosti Nove tv čija je kamera bila jedina koja je popratila događaj. Posebno se isticala živahna Ivana Kindl koja je stalno koketirala sa kamerom.
>
Kamera u potrazi za dobrim "materijalom"
Osim što je projekcija počela sa nekih 20 - tak minuta zakašnjenja, mnogi prolaznici ne znajući što se to događa, znatiželjno su zavirivali i zapitkivali što se krije iza zidića rozih balona koji su prostoru ispred Bipe (gdje je projekcija održana) dali drugu dimenziju. Nakon što su se spot i pjesma izvrtili nekoliko puta, red je došao na otvaranje šampanjca Freixenet Cordon rosado rosea te kušanju torte iz Male kuće kolača sa čim su nas pjevačice željele počastiti i ujedno privući našu pažnju na njihovu zajedničku pjesmu. Djevojke su nazdravile u čast uspješnoj suradnji i skupa prerezale tortu. Izgleda da su mnogi koji su tamo stajali jedva čekali da i sami mogu zasladiti nepce tortom i šampanjcem kojega su podijelili nazočnima.
Maja, njena kći Gita i djevojke režu tortu
"Ovo je vrijeme kad se ljubav poklanja"
Kroz pjesmu su nam poručile nešto što svi imamo da jedni drugima darujemo i uljepšamo si ovaj Božić i time nam darovali novu Božićnu pjesmu koje ćemo sigurno slušati i zapjevati.
"Najveće blago koje možemo si dati,
od srca dar je i jače od zlata se zlati".
Vesela publika ispija šampanjac
- 17:07 -
nedjelja, 04.12.2011.
Parlamentarni izbori 2011.
Dan odluke
04. prosinac 2011., datum je kojeg su mnogi željno iščekivali, od građana RH sve do stranačkih kandidata kako bi svi zajedno promijenili vlast na bolje. Dan obasjan suncem kao da najavljuje pozitivne promjene koje bi se mogle dogoditi sa izborom nove vlasti. 6572 biračka mjesta su otvorena već od 7 ujutro, a glasati se može sve do 19 h .
I sama sam željela ispuniti svoju građansku dužnost i izaći na izbore i biti dio ukupnog postotka liste/stranke za koju sam odlučila dati svoj glas. Zatečena redom ispred birališta i živahnim kvartom te zastavom koja razigrano vijori i oni koji nemaju pojma, mogli su znati da danas građani participiraju u velikoj odluci koja nije bitna samo za cjelokupnu državu već i za malog čovjeka kao što ste vi ili kao što sam ja. Na čak 400 biračkih mjesta postavljene su i tzv. izlazne ankete koje će pokazati i prije službenih rezultata objave glasovanja koja je stranka u vodstvu.
Pravo glasa imaju 4 504081 ljudi od kojih se obično najviše odazove u Zagrebu i Zagrebačkoj i Karlovačkoj županiji. Odaziv glasača u dijaspori je bio malen, a biračka mjesta za njih su se otvorila dan prije. To može biti i pokazatelj nepravodobne informiranosti medija spram glasača koji ne žive u RH, a koji imaju jednako pravo izaći na izbore. Tako su mnoge stranke, između ostalog, postavile pitanje o samom glasanju dijaspore i treba li se ono uopće dopustiti. Nova će vlast tako uživati prava odlučivanja o takvim spornim pitanjima. Tu je još i ulazak HR u Europsku uniju, legalizacija gay brakova, pitanje pobačaja i mnoga druga pitanja koja su važna za sve nas. Od jutra nas mediji izvještavaju o izborima koji protiču mirno diljem zemlje iako je već zabilježeno nekoliko kršenja izborne šutnje ništa ne remeti cjelokupni proces.
Što će biti dalje?
Pitanje je hoće li nova vlast biti bolja od prethodne? Koliko će problema riješiti koje prethodna nije riješila? Hoće li ispuniti obećanja data u izbornoj kampanji putem brojnih slogana, poruka i govora? Hoće li omogućiti državi prosperitet koja će nam donijeti bolja radna mjesta, veći dohodak? Sve su to pitanja koja se javnost pita, a odgovore ćemo znati u naredne 4 godine u kojoj će vladati novoizabrana vlast. Mi "mali" ljudi izlazimo na birališta, uzimamo kemijsku u ruke i glasački listić, zaokružujemo broj kandidata koji ima program najbliži našim stavovima, uvjerenjima i razmišljanjima i puni nade vjerujemo da će naš glas biti onaj odlučujući.
. 
Na kraju krajeva svi živimo u sa vjerom u bolje sutra koje nam donosi novi dan i nova vlast. Sada nam svima ostaje čekati dok DIP ne objavi konačne rezultate ili se odlučiti i sami utjecati na tu promjenu i otlći na glasanje JER :
“Možemo promjeniti svoje živote samo u onom djeliću sekunde vječnosti koji nam sada pripada. Ako se u jednom trenutku odmaknemo od tog sada, na nekom drugom je da odluči.” ( R.Bach)
Što ova kutija krije?
- 14:45 -
nedjelja, 20.11.2011.
"E da je meni u Zemlji tulipana biti tulipan..." kaže "Čovjek koji je spasio Europu"
Kazališna predstava "Čovjek koji je spasio Europu"
Ako ste odlučili otići na ovogodišnju Noć kazališta u ZKM-u i pogledati predstavu "Čovjek koji je spasio Europu" mogli ste čuti ove riječi Mate Rabudovića, čovjeka koji je "nesebičnim djelom svojega prsta" spasio sve ljude (barem je on to cijelo vrijeme mislio) od strašne poplave i izljeva vode kada je na nasipu u Nizozemskoj začepio rupu svojom rukom: "Teško mi je kao da cijela Nizozemska leži na meni, a ne ja na njoj." Uspio se oduprijeti svim iskušenjima svoje obitelji koja ga je zvala natrag u Hrvatsku, zločestih turista koji mu nisu mogli pomoći da se tragedija izbjegne i žene zavodnice koja ga je htjela odvući od njegovog junačkog djela. Pomalo ironičan i smiješan završetak ove predstave otkrio je da jadnik ustvari unatoč svojoj upornosti i hrabrosti u očima drugih nije bio neki junak jer se nasip na tome mjestu srušio i na istome se izgradio teren na kojem se održalo Europsko nogometno prvenstvo. 
>
(Mate drži prst na rupi na nasipu i štiti od poplave, scena iz predstave)
Uz zvukove "Ode radosti" koja je privela predstavu kraju, publika je mogla izvući korisne pouke (osim što su se tijekom cijele predstave mogle čuti ovacije i smijeh). Jedna od poruka koju su nam autori teksta Antun Šoljan i redatelj Rene Medvešek sigurno željeli prenijeti da svojom upornošću, zalaganjem i brigom možemo pridonijeti ne samo vlastitom boljitku već i cijelom društvu u kojoj živimo. Kroz predstavu se provukla i tema Europske unije i Hrvatske koja se sprema za njen skori ulazak te mjesto koje će zauzeti u toj zajednici. Publika je mogla otkriti kakva je Nizozemska zemlja i bar u mislim odlutati na njezine ravnice
>
Predstava je okupila brojnu publiku koja je sjedila čak i na stepenicama dvorane "Istra" u prostorijama kazališta (bila sam to i ja sa svojom mamom kao i mnogi drugi koji su zakasnili na podjelu besplatnih ulaznica).
SImbolika neprekidne borbe protiv mora i poplava koja se pripisuju Zemlji vjetrenjača i tulipana, Nizozemskoj ova je predstava to i dočarala. Osim svjetlosnih efekata, dramaturgija je popraćena glazbenom družinom Cinkuši koji su dobrim ritmom i svirkom pratili neke dijelove glumačke izvedbe. Vrijedno gledanja i odlaska na Noć kazališta u kojoj su vrata publici otvorila još mnoštvo drugih kazališta u 27 hrvatskih gradova.
I na kraju "ne zaboravimo na male ljude koja čine velika djela" jer je jedno takvo učinio i naš junak Mate.
>
(Glumci pjevaju sa glazbenom družinom "Cinkuši" u čast junaku)
I za kraj pjesma sa kojom se uzvisilo njegovo nesebično djelo otpjevano u predstavi :
"Sve bi poplavilo ovo more sinje da Hrvata nema i da Mate nije..."..."
- 16:44 -
subota, 19.11.2011.
Božićna čarolija - hologramski koncert na Glavnom kolodvoru
Čarolija je otkrivena usljed mistične večeri obavijene maglom! Sigurno ste se pitali prolazeći pokraj Glavnog kolodvora i Trga kralja Tomislava što se to krije u velikoj HT poklon-kutiji koja je postavljena još prije nekoliko dana jer pitala sam se i ja. Na kraju krajeva svi znatiželjni (i željni medijske pažnje) došli su na trg u četvrtak u 17:30 kada se u božićnom duhu ona počela rastvarati. Mnoštvo je čekalo trenutak kada će voditelj Ivan Vukušić otkriti svima što je to unutra. Hoće li nam možda iz nje iskočiti netko tko će podijeliti mobitele svima ili ih samo nasumce baciti u publiku? Što bi to moglo biti?
>
(Hologramska Mariah i njeni plesači otkriveni u poklon kutiji)
Malo je hladno
Neki od nazočnih bili su statisti jer je zapravo bilo riječ o HT-ovoj oglašivačkoj kampanji pod sloganom "Živjeti zajedno" koje je popratilo nekoliko tv kamera. 100 kn koliko je kasnije podijeljeno statistima kako sam uspjela saznati premalo je za sate koje su mnogi proveli smrzavajući se i odbrojavajući vrijeme do početka. I sama sam se sledila što sam provela sat vremena na jednom mjestu, no stvarno je bilo vrijedno gledanja. Oni građani koji su pristali da se i njihovo lice može pojaviti u reklami, tv-u, tiskanim ili drugim medijima morali su potpisati pristanak i slikati se. Svi oni sumnjičavi promatrali su događaj iza ograda koje su postavljene na trgu.
>
(Kolačić kojeg su dijelili građanima, tradicionalni paprenjak)
U sam događaj nas je uveo veliki, iskričavi vatromet koji je bio samo početak iznenađenja. Hostese su dijelile kolačiće i čaj te digitalne svijeće koje su kasnije svi uzdizali u zrak i stvarali atmosferu.
I napokon, kutija se otvorila! Možete li zamisliti da ste svjedok hologramskog koncerta Mariah Carey uz dva plesača koje smo svi mogli vidjeti da stvarno plešu uz njezine božićne pjesme? I da taj isti koncert prate istovremeno ljudi drugih zemalja i gradova Makedonije, Poljske, Njemačke i Crne Gore. Upravo je ona bila sakrivena u kutiji koji su mnogi prolaznici viđali u svim tim državama. Neobično je bilo doživjeti koncert Mariah koji nam je dočaran kao da nas uživo zabavlja uz njezine božićne pjesme i njezin najveći hit "Hero". Ovaj koncert nam je i pokazatalj koliko je tehnologija danas razvijena i što nam sve omogućava te kako je trebamo iskoristiti na najbolji mogući način.
>
(Vatromet koji su priredili oduševio nazočne)
Poruka svima
HT nam je želio poručiti da je u životu važno dijeliti trenutke sa ljudima koje volimo prenošenjem poruka koje će činiti čaroban krug bliskosti, ljubavi i povezanosti sa onima koji su dio našeg života. Jesu li u tome uspjeli ili ne znat će svatko od nas za sebe. Oni su svakako uspjeli ovim neobičnim pothvatom i kreativnošću uvući nas u svijet magije i čarolije trenutka u minutama u kojima smo razdragano pjevali uz Mariah.
(Voditelj o iznenađenju)
- 16:58 -
nedjelja, 13.11.2011.
Dođi do knjige!
Interliber! Zagrebački Velesajam 8. - 13. studenog! Za sve ljubitelje čitanja, čak i za one koji to nisu na njegov spomen znaju da je riječ o Međunarodnom sajmu knjiga i učila, 34. po redu, pod pokroviteljstvom Ministarstva RH koji se svake godine uspješno održava u paviljonima našeg Velesajma.
>
(Zagrebački Velesajam opet ugostio mnogobrojne izdavače knjiga)
Tko prvi, njegova djevojka
Probijanje kroz ogromnu gužvu pokazatelj je da su ljudi spremni i na to kako bi došli do naslova kojeg žele. Oni koji su bili brži uspjeli su pokupovati knjige po izuzetno povoljnim cijenama dok su neki posjetili sajam više puta da bi došli do traženog naslova, naravno ako su u tome uspjeli.
Knjiga na sve strane! Pogledi samo lutaju od jednoga naslova do drugog, od jednog izdavača do drugog, a kao i prijašnjih godina izdavača, nastupa pisaca i nakladnika te ostalih popratnih prezentacija, predavanja, promocija i događaja bilo je puno.
Poplava novih knjiga sigurno je oduševila njihove fanove. Knjigoljupci među kojima sam i ja uživali su u mirisu knjiga kao u kakvom ukusnom jelu. 
I oni koji nisu pri nekim novcima, a željeli su neku knjigu ili knjižicu mogli su ih kupiti za sitne pare, već od 10 kn. Posebno se isplatilo otići onima koji su zdušno čekali roman poput Prijelaza, Nevidljivog svijeta ili kojeg drugog bestsellera kojeg su mogli kupiti po povoljnijim cijenama nego inače.
>
>
U slucaju da ogladnis
Organizatori su imali na umu da u silnoj potrazi da se dođe do knjige i od lutanja po sajmu, posjetitelj može ostati gladan i žedan pa su ispred i oko paviljona kupovalo pivo, debracinke, krafne. Paviljoni su bili krcati od jutra. Meni nije bio dovoljan petak (a sigurno nisam jedina) pa sam tako sajam posjetila i u subotu jer jednostavno vrijeme tamo leti, a lete i pare iz novčanika. 
Svima koji imaju strast za čitanjem neće žaliti jer "Nema knjige, a da se u njoj nešto dobro ne nađe."... Rekao bi Miguel de Cervantes i zaista je bio u pravu! I zapamtite: Ne sudite knjigu po koricama!
- 10:41 -
četvrtak, 03.11.2011.
Doma je lijepo,ali SvUgDjE je najljepše!
Novo putovanje rodilo novi naslov
"Ako znate hodati unazad, koja vam je noga onda prednja? Da li se puzanje uračunava u hodanje i je li hodanje cilj ili samo metoda da se dođe do cilja?"
Možda ćete znati odgovor na ova pitanja ako pročitate treću knjigu putopisca Borisa Veličana " Doma je lijepo, ali svugdje je najljepše!" koju je jučer, 02. studenog na zanimljiv način prezentirao u punoj dvorani kino Europe.
>
(Prepuna dvorana kina Europe)
Da ne znate da je riječ o promociji knjige, rekli biste da ste došli na kazališnu predstavu u kojem su glavni glumci Raskrinka Cvitešić (Zrinka Cvitešić), Dušan Bućan (Dušan Bućan), don Tomislav Fiket (Tomislav Fiket), Bratoljub Hodoje (Boris Veličan). U vidu "tv emisije" Pritvoreno - Uživo i utuživo", na sceni su sjedili i razgovarali na temu hodanja i na humorističan način željeli publici i čitateljima približiti knjigu i Borisovo tromjesečno putovanje od Zagreba do Velebita, Ancone, Rima , cijele Italije preko Sicilije, Afričke obale do Sahare.
Veličanu to nije niti prvo niti zadnje putovanje koje je podijelio kroz knjige. Dvije knjige koju su prethodile bile su "Meni je svaki dan nedjelja" te "Odavde do tralala : Putovanje svilenom cestom".
Interes publike
Iako je sama promocija kasnila kojih 20-tak minuta publika je sa znatiželjom čekala početak dok su se kamere i fotoaparati palili i gasili. Kroz šaljive dosjetke, publika je mogla saznati više o knjizi, a i osvojiti nagradno putovanje pod sponzorstvom putničke agencije "Da,da,da!" te Melema. "Knjiga, poseban je predmet našeg interesa, ona je i roba i duhovno dobro", poručili su kroz glumu njeni sudionici. Iz publike su se mogle čuti upadice i smijeh slušajući o hodanju iz perspektive svećenike, svjedoka hodanja, književne kritičarke i vojnog stručnjaka za pješadiju kojeg je utjelovio Boris Veličan, našminkan i obučen u bijelu vojničku uniformu.
>
Unutar svega, pustile su se i reklame sponzora te je ukomponirana i zanimljiva predstava koja je gledatelje mogla upoznati sa nagradnom igrom agencije. Na kraju je Boris stao na binu i šutnuo loptu u publiku. Stari , nasmijani gospodin u auditoriju koji je uspio uhvatiti loptu osvojio je wellness vikend u Opatiji. Po završetku, svi obožavatelji mogli su kupiti knjigu po povoljnijoj cijeni i dobiti autogram i posvetu koju im je Boris ispisao. Netko bi rekao da je kod kuće najljepše, možda će taj netko promijeniti mišljenje nakon što pročita ovu knjigu!
>
(Obožavatelj sa knjigom)
- 11:31 -
srijeda, 26.10.2011.
Dobrodošli na EkoEtno 9. međunarodni sajam proizvoda i usluga ruralnih područja
Ako je netko željan okusiti ,pomirisati i osjetiti svaku županiju naše zemlje,definitivno je vrijedno otići na EkoEtno ,9.međunarodni sajam ruralnih proizvoda i usluga i tamo sve to probati.Sajam je započeo danas, točnije u srijedu 26.10 te traje do subote 29.10.
'>
Svega ima
Uživala su mi sva osjetila! Još na rukama osjećam miris njegujućeg, prirodnog maslaca od lavande i limuna, na nepcu okus meda sa čokoladom i cimetom ,sira sa začinjskim biljem te domaćih kolačića i još koječega što sam uspjela bocnuti čačkalicom. Na pozornici, obučeni u originalne ,tradicionalne narodne nošnje snaje su plesale uz zvukove Slavonije i Dalmacije,a publika uživala čuti melos koji podsjeća na stare običaje,glazbu i život slavonskih ljudi i težaka.
>
Neobično veliki prostor na prvom katu Green Gold centra na Radničkoj cesti je bio idealan za mnoštvo izlagača koji su ljubazno pozivali posjetioce (a i mene) da kušaju sve što im nude. Bilo je nekoliko većih prostorija koji su u biti podijeljeni po našim županijama( od Sisačko-moslavačke,Osječko-baranjske do Dubrovačko-neretvanske županije).
Za razliku od nedavno održanog festivala na trgu koji je bio usmjeren i prema veganima i vegeterijancima,ovdje se moglo naći puno mesnih proizvoda;kulena,špeka, pršuta i ostalih delicija. Velik broj izlagača ima svoja obiteljska gospodarstva te je to bila prilika za njih da svoje proizvode ponude potrošaču i od toga imaju višestruke koristi.Na tržištu kakvo je sada neki proizvodi su se plasirali uspješno,no neki zbog nedovoljno materijalnih sredstava ili tehnoloških ograničenja i sl. ne mogu u tome uspjeti,a zasigurno je potrebno kako bi zemlja više izvozila ,a manje uvozila onih proizvoda i usluga iz inozemstva koji su uz to još i sumnjivog porijekla,a i kvalitete. Mogla sam primjetiti dosta obitelji koji se bave proizvodnjom vlastitog vina i rakija te domaćih sokova,džemova i meda. Osim toga predstavljane su i različite rukotvorine ; heklani stoljnaci,slike i fotografije itd.
'>
U potrazi za okusima
Mogle su se naći i brojne brošure od turističke zajednice gradova diljem Hrvatske..Vesela atmosfera,tu i tamo neka tv kamera i ostali iznatiželjnici hodali su i istraživali što ih je zanimalo. Bilo je zanimljivo promatrati ljude i stare i mlade koji su na najbolji mogući način željeli prezentirati baš svoj proizod i približiti ga onima koji su došli do njih,a puno ih je bilo koji su ponosno pokazivali različita uokvirena priznanja i nagrade koji dokazuje kvalitetu i trud koji je uložen da bi proizvod i usluga bio posebno dobar. Mogla sam probati i vino od kupine obitelji Završki koje je priznato i nagrađeno za najbolji eko proizvod u cijeloj regiji! Za one kreativnog duha također je bilo mjesta jer su u sklopu sajma organizirane kreativne radionice kojima se želi pokazati zaštitnički karatker pod sloganom: " Spasimo Zemlju!" Sve to i puno više može se pogledati na ovogodišnjem sajmu pa tko voli,želi i ima volje, neka izvoli. Ovaj će sajam do subote,sigurna sam privući još mnoštvo posjetitelja,a i biti medijski popraćen što svakako već i je jer ima mnoštvo sponzora. Vrijedi otići i pogledati! Vjerujte, nećete požaliti jer sve što ste mogli probati,moći ćete i kupiti i sa sobom ponijeti tračak onoga što su neki od nas godinama usavršavali i stvarali da bi mi danas (a i oni sami) mogli u tome uživati!
- 16:53 -
srijeda, 19.10.2011.
ZegeVege - festival održivog življenja
Glavni trg, zdravi trg
Svi mi želimo sami sebi i svojim bližnjima zdrav i dug život,no u današnjoj svakodnevici, užurbanoj sadašnjosti i još bržoj budućnosti uz što dolazi i hrpa svakodnevnih obveza i stresa,ljudi teško stignu brinuti za svoje zdravlje i potrebe koje bi trebali zadovoljiti kako bi normalno funkcionirali.Tek kada postanemo boležljivi ili nam se neki član obitelji razboli, počnemo malo više voditi računa o tome. No, koliko dugo? Ovoga petka, 14.-tog i 15-tog u mjesecu, građani Zagreba, a i oni šire mogli su doći na glavni gradski trg na ZegeVege, Festival održivog življenja.. I sama sam došla i uzburkala svoja osjetila različitim porukama, pogledima, mirisima i okusima na zdrav život. Program je bio bogat i moglo se svašta čuti, vidjeti i kupiti po sniženim sajamskim cijenama: od prirodne kozmetike ,svježeg voća i povrća, hrane biljnog podrijetla, pravljene od soje i drugih proizvoda i preparata koji nisu testirani na životinjama. Na trgu sam mogla vidjeti zanimljive plakate kojima Društvo za zaštitu životinja poziva na sudjelovanje u njihovim akcijama u borbi protiv mučenja životinja u prehrambenoj, modnoj i kozmetičkoj industriji. Na jednom plakatu pisalo je : „Jedenje mesa pomaže širenju svjetske gladi jer još uvijek nema dovoljno zemlje za sve životinje koje bi se trebale uzgajati da se mesom nahrani cijeli svijet. Da bismo cijeli svijet nahranili hranom kakvu jedemo u bogatim zemljama Zapada, trebali bismo četiri planete Zemlje. I stvarno, nakon ovoga,nema toga čovjeka koji se nije bar zapitao zašto toliko volimo meso i bez njega ne možemo, a sa druge strane, kako oni koji ga ne konzumiraju tvrde da funkcioniraju savršeno, da se osjećaju i žive bolje nego ikad, čak i liječe sa takvom vrstom prehrane? Na festivalu, brojni „mesožderi“ (kao što sam i ja sama) mogli su probati sojino meso ili tofu kojeg sam i ja probala..Okus nešto slično siru, napravljen od sojinog mlijeka, zbilja čudan neutralan okus, netko bi rekao da ima okus krede!? Ne bih se složila jer kredu nisam niti probala, a tofu je i više nego jestiv.:D Mislim, zašto se ograditi i ne probati nešto drugačije pa ako mi se nešto i svidi, to prihvatiti na najbolji mogući način.
Bitno je sto jedemo
Osim zdrave hrane, zavirila sam i u štand koji je sigurno primamljiv budućim majkama. Iako sebe još ne vidim u toj ulozi, uzela sam sve žive propagandne materijale o platnenim pelenama koje su opet u službi očuvanja okoliša za razliku od onih jednokratnih koji sadrže razne popratne tvari i umjetne materijale i kemikalije. Na nama je opet da odlučimo. Da ne zaboravim i Sindikat biciklista koji su svima poručili da se bolje vozimo biciklom i tako utječemo na svoju kvalitetu života nego što satima na cesti provodimo automobilima stiskajući papučice za gas i kočnicu. Na hladnom zraku i pomalo zubatom suncu nisam mogla doživjeti svu čar festivala (pa sam otišla dalje svojim putem) s obzirom da su na postavljenoj pozornici nastupali i razne plesne grupe,no unatoč tome ZegeVege mi je pružio novi kut gledanja na zdravlje i život. Možda da se takvim javnim događajima i promocijama,više okupljaju ljudi, možda Hrvatska ne bi bila jedna od najdebljih nacija i možda bi ljudi čekali da dođu do koša za smeće i bace u koš umjesto na pod, možda posvuda (a posebice u turističkim mjestima bi se ti koševi za smeće i otpad nalazili na manjim udaljenostima tako da otpaci ne narušavaju našu prirodu i čine naš život ljepšim? U svakom slučaju, svatko tko je došao na festival mogao se bar na tren zapitati kakvu hranu jede i kako pridonijeti vlastitom napretku i razvoju u tome smislu. Priroda nam treba,kao što mi trebamo prirodu i mislim da svatko može i treba biti u ravnoteži sa njom,a da ne poremeti njeno funkcioniranje. I pitate se sigurno,jesam li nakon onih tofua i komadića mesa sojinog podrijetla odlučila postati vegan ili vegetaerijanac? Ne, nisam niti neću, ali na svakome je da odluči.
- 18:31 -
